Koliko traje autorsko pravo?

“Koliko traje autorsko pravo?” često je pitanje u praksi, jer neinformisani autori neretko prate strane izvore, dok je domaćih izuzetno malo. Otud i povod za ovaj tekst.
Da odmah razrešimo nedoumicu: Autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti.
Ovo trajanje zaštite autorskog prava se odnosi na autorska dela i njihovu imovinsku komponentu, tj. vremenski period za koji autor i njegovi naslednici mogu ubirati materijalnu naknadu za autorsko delo u smislu autorskog prava. Isto se odnosi i na koautora, s tim što se u tom slučaju rok od sedamdeset godina računa od trenutka smrti poslednjeg koautora. Drugačije trajanje je predviđeno za neka srodna prava, najčešće 50 godina, o čemu će biti reči kasnije.
Međutim, nakon isteka roka od sedamdeset godina od smrti (ko)autora gasi se samo imovinsko pravo, ali moralno pravo se ne može ugasiti – što je rešenje preuzeto iz francuskog prava. To znači da ako vam je deda čuveni pisac, fotograf ili slikar, prilikom reprodukcije njegovog dela ili novog objavljivanja on kao autor mora biti potpisan, a vi se kao naslednik autora kome je povređeno moralno pravo, možete tužiti ako to nije tako. Isto važi i za druga moralna prava autora, o čemu je bilo reči u tekstu o nastanku autorskog dela.
Zakon o autorskom i srodnim pravima koji reguliše odnosnu materiju u čl. 106 navodi da se rokovi za potrebe utvrđivanja datuma prestanka imovinskih prava autora računaju se od 1. januara godine koja neposredno sledi za godinom u kojoj se desio događaj koji je relevantan za početak roka, što je rešenje preuzeto iz Bernske konvencije.
Trajanje autorskog prava, u smislu imovinskog prava, uglavnom je sedamdeset godina s tim što postoje države koje su njegovo trajanje produžile. Po Bernskoj konvenciji minimalno trajanje je pedeset godina nakon smrti autora, ali je članicama Unije ostavljeno da svojim nacionalnim zakonodavstvima trajanje produže. Tako, postoje namere da se ovo pravo produži na 100 godina nakon autorove smrti (tako je već sada u Meksiku). Na Vikipediji možete videti listu država po trajanju autorskog prava, a u nastavku i grafički prikaz.
By Balfour Smith, Canuckguy, Badseed, Martsniez – Original image by Balfour Smith at Duke University at page (direct link). Vectorized by Badseed using BlankMap-World6 as a basemap., CC BY 3.0, Link
Trajanje srodnih prava
Za srodna prava trajanje je različito definisano. Tako, imovinska prava interpretatora traju 50 godina od dana nastanka interpretacije, s tim što ako je interpretacija snimljena i zakonito izdata ili objavljena tokom tog roka, pravo traje 50 godina od dana prvog izdavanja ili objavljivanja – zavisno od toga koji je datum raniji. Moralna prava interpretatora traju i po prestanku trajanja njegovih imovinskih prava.
Slično je i sa pravom proizvođača fonograma, odnosno proizvođača videograma. Pravo traje 50 godina od dana nastanka fonograma, odnosno videograma, s tim što ako je fonogram, odnosno videogram zakonito izdat ili objavljen tokom tog roka, pravo prestaje 50 godina od dana tog izdavanja ili objavljivanja, zavisno od toga koji datum je raniji. Pravo proizvođača emisije traje 50 godina od dana prvog emitovanja zaštićene emisije.
U zakonodavstvima država Evropske Unije navedena prava uglavnom traju 70 godina, te se može očekivati da uskoro ovo rešenje bude usvojeno i u našem zakonodavstvu i za navedene slučajeve srodnih prava, ne samo za autorsko delo.
Ne traju sva prava predugi niz godina. Na primer, pravo proizvođača baze podataka traje 15 godina od dana nastanka baze podataka. Zakon navodi da ako je baza podataka učinjena dostupnom javnosti na bilo koji način tokom tog roka, pravo traje 15 godina od tog dana.
Treba imati u vidu da ako nastanu bitne promene u selekciji ili uređenju sadržaja baze podataka rok od 15 godina se produžava za još 15 godina. Po slovu Zakona bitne promene u selekciji ili uređenju sadržaja baze podataka smatraju se dodavanje, brisanje ili popravljanje cele ili dela sadržaja baze podataka koji za rezultat imaju novu verziju baze podataka.
Pisali smo o izdavačima i njihovoj borbi za zaštitu autorskog prava, ali danas pravo prvog izdavača slobodnog dela traje 25 godina od dana prvog izdavanja ili prvog saopštavanja javnosti na drugi način. Pravo izdavača štampanih izdanja na posebnu naknadu traje 50 godina od zakonitog izdavanja dela.
Rokovi za potrebe utvrđivanja datuma prestanka imovinskih prava nosilaca srodnih prava, takođe, se računaju od 1. januara godine koja neposredno sledi za godinom u kojoj se desio događaj koji je relevantan za početak roka. Dakle, identično kao i za autorsko pravo.
Nakon isteka gornjih rokova autorsko delo postaje javno dobro i o zaštiti moralnih prava autora staraju se udruženja autora i institucije iz oblasti kulture, nauke i umetnosti, kao i naslednici autora. Pride, zakon ovlašćuje svako lice da ima pravo štititi paternitet i integritet dela, kao i da se suprotstavi svakom obliku nedostojnog iskorišćavanja autorskog dela kome je istekao rok zaštite. U prilog ovome je i zanimljivost da je poznata pesma koju svi pevaju na dečjim rođendanima “Happy Birthday To You” postala javno dobro.
Nasleđivanje autorskog prava
Autorsko pravo se nasleđuje u skladu za Zakonom o nasleđivanju i Zakonom o autorskom i srodnim pravima. Tako, naslednici autora mogu vršiti ovlašćenja koja se tiču moralnih prava autora, osim prava na izmenu dela i prava objavljivanje neobjavljenog dela ako je autor to zabranio.
Kao što je gore pomenuto, zaštitu moralnih prava autora koja se tiču paterniteta, integriteta dela i zabrane nedostojnog iskorišćavanja dela mogu, osim naslednika, vršiti i udruženja autora, kao i institucije iz oblasti kulture, nauke i umetnosti.
Nasleđivanje se odnosi kako na moralna, tako i na imovinska prava autora. Naslednici mogu ubirati naknadu za delo čiji je autor pokojnik, s tim što nakon isteka zakonskog roka naslednici mogu štititi samo moralno autorsko pravo.
Koliko će trajati autorsko pravo
„Parobrod Vili“ je prvi crtani film u kome se 1928. godine zvanično zvučno pojavio Miki Maus. Glas mu je pozajmio lično Volt Dizni i tako je bilo sve do 1947. godine. Ovaj zvučni crtani film jedan je od prvih u to doba i smatrao se čudom tehnike. Iako je bio junak prethodna dva nema filma, „Parobrod Vili“ je „uloga“ koja je Mikija Mausa vinula u zvezde.Navedeno trajanje autorskog prava za života autora i 70 godina nakon njegove smrti je rešenje koje se nalazi u srpskom pozitivnom pravu po važećem Zakonu.
Međutim, koliko će važiti autorsko pravo u budućem vremenu ne može se sa sigurnošću reći, ali verovatno je da će rok trajanja biti produžavan. Ovo neki nazivaju Krivom Mikija Mausa, optužujući kompaniju Dizni da lobiranjem stoji iza više puta produžavanog trajanja. Tako navode da od prvog crtanog filma sa Mikijem Mausom, „Parobroda Vilija“, do danas vazda se tik pred istek trajanja autorskog prava rok zakonom produži.
Na koncu, treba imati u vidu da je prosečan ljudski vek sve duži, te da je stvaralaštvo sve širi pojam. Pored svih eventualnih kontroverzi koje prate dužinu trajanja zaštite autorskog prava ne treba zaboraviti da je intelektualna svojina bitna za zaštitu plodova intelektualnog rada generacija stvaralaca koji su izuzetno doprineli nacionalnim i svetskim kulturnim baštinama. Neki, doduše, i nisu, ali ukusi su različiti, zar ne?